Povratak slatkih opasnosti

Mikrobiološki gledano, slastice se smatraju zdravim i ispravnim prehrambenim proizvodima jer se ne spominju toliko često u javnosti kao izvori zaraza. Međutim, to nas ne smije zavarati jer neprijatelj nikada ne spava! Zato naše slastice trebamo čuvati na ispravan način. U protivnom riskiramo ozbiljne zdravstvene probleme.

Kolače, čokoladu, bombone, lizalice i ostale slastice zasigurno svi volimo, no jesmo li svjesni da ih tako lako možemo izgubiti neispravnim čuvanjem?

Razne vrste plijesni isto vole slatko, a ni bakterije nisu otporne na slatkoću naših kolača.

Plijesni kao što su , , i mnoge druge isto vole slatko.

Također, ni bakterije ne mogu odoljeti našim kolačima. Tako bakterija može preživjeti pečenje jer ima mogućnost prelaska u sporu.

Neke bakterije iz roda Bacillus (poznatije kao bacili ili, što bi laici pogrešno rekli bakcili, lat. bacillus - štapić) mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Kvarenju slatkiša pridonosi i loša higijena, što može rezultirati pojavom različitih bolesti koje se prenose prljavim rukama.

Kvarenju slatkiša pridonosi i loša higijena, što može rezultirati pojavom različitih bolesti koje se prenose prljavim rukama.

Pekmezi i džemovi

još su jedan potencijalan problem. Unatoč tome što imaju dugi rok trajanja zbog dodanih konzervansa, visoke koncentracije šećera, koja sprečava razvoj mikroorganizama pa bakterije u njima ne mogu preživjeti, te visokog osmotskog tlaka, na koji su određene skupine mikroorganizama osjetljivije, čak se i oni mogu pokvariti.

Čak kada je prisutan i najmanji znak kvarenja, ne smijemo ih više konzumirati jer ne znamo koliko je velik, oku nevidljiv, plijesan razvila. Opasnost leži u činjenici da plijesni, povišenjem pH, stvaraju povoljne uvjete za razvijanje drugih uzročnika kvarenja.

Najopasnija bakterija koja se može razviti je , koja luči botulinum toksin, uzročnik teških zdravstvenih problema.

Konzervans

Kemijska sredstva koja sprečavaju kvarenje hrane, odnosno raznih tvari na način da zaustavljaju razvoj mikroorganizama.

Još jedan slatki prozivod u kojem svi uživamo je sok.

Bio on od jabuke, naranče, s umjetnim zaslađivačima, bez dodanog šećera ili s 50 % udjela voća, više ili manje bezbrižno u njemu uživamo, a da i ne razmišljamo o tome može li se pokvariti. Općenito vrijedi da neotvoreni sokovi imaju rok trajanja godinu dana, a jednom otvoreni trebaju se potrošiti u roku od nekoliko dana. Čak ni čuvanje u hladnjaku ne može ih očuvati od naših "podmuklih mikroneprijatelja". Jednom kada se ambalaža otvori, narušava se sustav očuvanja namirnice.